Klimatski ringišpil: Kad će sjever Crne Gore postati novi ljetnji epicentar Nepodnošljivi talasi vrućine, betonizacija, nepregledne kolone auta, zastoji i buka – sve ovo guta posljednje ostatke mediteranskog šarma. S druge strane, crnogorski sjever – sa svojim bistrim rijekama, planinskim vrhovima, netaknutim kanjonima i prijatnim ljetnjim noćima – polako postaje logičan izbor za sve one koji na odmor idu da bi se odmorili, a ne da bi preživjeli. Sve duža i toplija ljeta mijenjaju navike putnika. Crno jezero, Biogradska gora, Durmitor, Bjelasica, Alipašini izvori, Tara, Prokletije i Hajle više nijesu samo usputne stanice za avanturiste, već ozbiljna utočišta za bijeg od vrelog asfalta. Ipak, postavlja se pitanje da li je sjever spreman za taj preokret. Dok potencijal nesumnjivo postoji, infrastruktura, hotelski kapaciteti i kvalitetna turistička ponuda i dalje kaskaju za potrebama savremenog gosta. Ako se lokalne zajednice i država ne dozovu pameti da zaštite prirodu i spase je od divlje gradnje koja već prijeti i planinskim centrima, sjever bi lako mogao da ponovi greške primorja i izgubi upravo ono što ga čini jedinstvenim. Jedno je sigurno – primorje će uvijek imati svoju publiku, ali miris borovine, planinski povjetarac i rijeke koje hlade sve glasnije kucaju na vrata novog turističkog poretka.

Klimatski ringišpil: Kad će sjever Crne Gore postati novi ljetnji epicentar

Klimatski ringišpil: Kad će sjever Crne Gore postati novi ljetnji epicentar

Nepodnošljivi talasi vrućine, betonizacija, nepregledne kolone auta, zastoji i buka – sve ovo guta posljednje ostatke mediteranskog šarma.

S druge strane, crnogorski sjever – sa svojim bistrim rijekama, planinskim vrhovima, netaknutim kanjonima i prijatnim ljetnjim noćima – polako postaje logičan izbor za sve one koji na odmor idu da bi se odmorili, a ne da bi preživjeli.

Sve duža i toplija ljeta mijenjaju navike putnika. Crno jezero, Biogradska gora, Durmitor, Bjelasica, Alipašini izvori, Tara, Prokletije i Hajle više nijesu samo usputne stanice za avanturiste, već ozbiljna utočišta za bijeg od vrelog asfalta.

Ipak, postavlja se pitanje da li je sjever spreman za taj preokret. Dok potencijal nesumnjivo postoji, infrastruktura, hotelski kapaciteti i kvalitetna turistička ponuda i dalje kaskaju za potrebama savremenog gosta.

Ako se lokalne zajednice i država ne dozovu pameti da zaštite prirodu i spase je od divlje gradnje koja već prijeti i planinskim centrima, sjever bi lako mogao da ponovi greške primorja i izgubi upravo ono što ga čini jedinstvenim.
Jedno je sigurno – primorje će uvijek imati svoju publiku, ali miris borovine, planinski povjetarac i rijeke koje hlade sve glasnije kucaju na vrata novog turističkog poretka.