Kupamo se u znoju, a gazda poručuje „okupajte se u moru“. Sezonski radnici dijele sobe sa 12 cimera i udišu znoj i muku Problem sezonskih radnika nikako da ispliva na površinu iz mora izvještaja o broju noćenja, potrazi za krevetom više i rekordnim zaradama. Svi ćute – i novinari, i ugostitelji, i gosti – a bez tih ljudi turizam bi stao istog trena. Dok se hotelijeri konstantno žale na manjak radne snage, malo ko postavlja ključno pitanje: kakvi se uslovi uopšte nude onima koji dolaze da po suncu i vrućinama rade po dvanaest sati? Nevidljivi stubovi turizma: Uslovi, smještaj i rad na crnom U javnosti se skoro pa ne govori o neadekvatnom smještaju za sezonce, često prebukiranim sobama, ali i sivoj ekonomiji i radu na crnom koji i dalje cvjetaju pod okriljem sezone. Gost vidi nasmijanog konobara na terasi, ali ne vidi pritisak, iscrpljenost i muku radnika koji na kraju sezone izlaze iscijeđeni, pitajući se da li je zarada uopšte bila vrijedna toga. Kupamo se u znoju, a gazda poručuje „okupajte se u moru“ Priče o rekordima i uspjesima padaju u vodu onog trenutka kada se otvore vrata kolektivnog smještaja u kojima poslodavci drže ljude koji rade po dvanaest sati dnevno. Jedan od radnika koji ove sezone na primorju radi u dvostrukoj smjeni ogolio je ovu mračnu stranu turizma bez zadrške i uljepšavanja. „Kad sam pogađao posao, bilo je: imaš smještaj, obezbijeđenu hranu. Naravno da nisam očekivao hotelski smještaj, ali u sobi nas je osmorica. U nekim ih ima i po dvanaest. Kupatilo je jedno. Higijena nikakva. Klima radi, ali nas je u sobi mnogo, noći pretople, a u sobi nesnosan smrad što od znoja, što od loše higijene u smještaju“, priča za naš Plus portal Senad iz Tuzle. Ipak, kap koja je prelila čašu i pokazala svu bahatost pojedinih poslodavaca jeste cinizam sa kojim se ovi ljudi suočavaju nakon cijelog dana mučenja na nogama. „Kaže nam gazda: Možete da se okupate u moru nakon smjene. Jeste, kupamo se u znoju. Kad završimo sa poslom, ja jedva stojim na nogama, a on nam nudi još da plivamo“, ogorčeno poručuje ovaj radnik. Ljeto prolazi, sezona se bliži kraju, ali pitanje ostaje otvoreno: dokle ćemo dozvoliti da nam turizam počiva na izrabljivanju i ponižavanju ljudi koji pošteno zarađuju hljeb?

Kupamo se u znoju, a gazda poručuje „okupajte se u moru“. Sezonski radnici dijele sobe sa 12 cimera i udišu znoj i muku

Kupamo se u znoju, a gazda poručuje „okupajte se u moru“. Sezonski radnici dijele sobe sa 12 cimera i udišu znoj i muku

Problem sezonskih radnika nikako da ispliva na površinu iz mora izvještaja o broju noćenja, potrazi za krevetom više i rekordnim zaradama. Svi ćute – i novinari, i ugostitelji, i gosti – a bez tih ljudi turizam bi stao istog trena. Dok se hotelijeri konstantno žale na manjak radne snage, malo ko postavlja ključno pitanje: kakvi se uslovi uopšte nude onima koji dolaze da po suncu i vrućinama rade po dvanaest sati?

Nevidljivi stubovi turizma: Uslovi, smještaj i rad na crnom

U javnosti se skoro pa ne govori o neadekvatnom smještaju za sezonce, često prebukiranim sobama, ali i sivoj ekonomiji i radu na crnom koji i dalje cvjetaju pod okriljem sezone. Gost vidi nasmijanog konobara na terasi, ali ne vidi pritisak, iscrpljenost i muku radnika koji na kraju sezone izlaze iscijeđeni, pitajući se da li je zarada uopšte bila vrijedna toga.

Kupamo se u znoju, a gazda poručuje „okupajte se u moru“

Priče o rekordima i uspjesima padaju u vodu onog trenutka kada se otvore vrata kolektivnog smještaja u kojima poslodavci drže ljude koji rade po dvanaest sati dnevno.

Jedan od radnika koji ove sezone na primorju radi u dvostrukoj smjeni ogolio je ovu mračnu stranu turizma bez zadrške i uljepšavanja.
„Kad sam pogađao posao, bilo je: imaš smještaj, obezbijeđenu hranu. Naravno da nisam očekivao hotelski smještaj, ali u sobi nas je osmorica. U nekim ih ima i po dvanaest. Kupatilo je jedno. Higijena nikakva. Klima radi, ali nas je u sobi mnogo, noći pretople, a u sobi nesnosan smrad što od znoja, što od loše higijene u smještaju“, priča za naš Plus portal Senad iz Tuzle.

Ipak, kap koja je prelila čašu i pokazala svu bahatost pojedinih poslodavaca jeste cinizam sa kojim se ovi ljudi suočavaju nakon cijelog dana mučenja na nogama.
„Kaže nam gazda: Možete da se okupate u moru nakon smjene. Jeste, kupamo se u znoju. Kad završimo sa poslom, ja jedva stojim na nogama, a on nam nudi još da plivamo“, ogorčeno poručuje ovaj radnik.

Ljeto prolazi, sezona se bliži kraju, ali pitanje ostaje otvoreno: dokle ćemo dozvoliti da nam turizam počiva na izrabljivanju i ponižavanju ljudi koji pošteno zarađuju hljeb?