Zgrade od stiropora ili zgrade od cigle: Šta vi birate? Sjećate se priče o tri praseta? Ali, u našoj verziji priče, uloge su malo drugačije podijeljene. Investitor je onaj koji gradi od slame i stiropora – brzo, jeftino i „samo da proda“. A vrijeme? Vrijeme je vuk koji duva i nemilosrdno provjerava kvalitet te gradnje. Mi građani smo ta tri praseta. I dok se prva dva „grabe“ za kvadrat u novoj zgradi od stiropora, zaboravljajući da će se ta kuća „srušiti“ čim se pojavi prva vlaga ili zemljotes – treće prase, ono pametno, i dalje bira staru, dobru ciglu iz vremena komunizma. Brza gradnja, laki i jeftini materijali samo filuju sprat po sprat. Pita li se iko: „Šta će od ovih zgrada ostati za 30 ili 40 godina?“ Betonski bunker vs. "sklepana" novogradnja Sjetite se zgrada građenih prije 40-50 godina. Zidovi debeli kao tvrđava, zvučna izolacija takva da ne čujete komšiju ni kad premješta namještaj, a zgrade stoje prkosno, kao da su projektovane da dočekaju smak svijeta. To je bio kvalitet koji se nije dovodio u pitanje. A danas? Danas se zgrade grade od materijala koji su lakši od stiropora. Često čujemo majstore kako u povjerenju šapuću o „brzoj gradnji“, tanušnim zidovima, pločicama koje same otpadaju i lajsnama koje se odljepljuju čim se uselite. Zamislite, kada prođe tih 20 ili 30 godina, ti stanovi više neće biti vrijedna imovina. Zgrade iz „socijalizma“ i dalje se prodaju po visokim cijenama jer ljudi znaju šta kupuju.

Zgrade od stiropora ili zgrade od cigle: Šta vi birate?

Zgrade od stiropora ili zgrade od cigle: Šta vi birate?

Sjećate se priče o tri praseta? Ali, u našoj verziji priče, uloge su malo drugačije podijeljene.

Investitor je onaj koji gradi od slame i stiropora – brzo, jeftino i „samo da proda“. A vrijeme? Vrijeme je vuk koji duva i nemilosrdno provjerava kvalitet te gradnje.

Mi građani smo ta tri praseta. I dok se prva dva „grabe“ za kvadrat u novoj zgradi od stiropora, zaboravljajući da će se ta kuća „srušiti“ čim se pojavi prva vlaga ili zemljotes – treće prase, ono pametno, i dalje bira staru, dobru ciglu iz vremena komunizma.

Brza gradnja, laki i jeftini materijali samo filuju sprat po sprat. Pita li se iko: „Šta će od ovih zgrada ostati za 30 ili 40 godina?“

Betonski bunker vs. “sklepana” novogradnja

Sjetite se zgrada građenih prije 40-50 godina. Zidovi debeli kao tvrđava, zvučna izolacija takva da ne čujete komšiju ni kad premješta namještaj, a zgrade stoje prkosno, kao da su projektovane da dočekaju smak svijeta. To je bio kvalitet koji se nije dovodio u pitanje.

A danas? Danas se zgrade grade od materijala koji su lakši od stiropora. Često čujemo majstore kako u povjerenju šapuću o „brzoj gradnji“, tanušnim zidovima, pločicama koje same otpadaju i lajsnama koje se odljepljuju čim se uselite.

Zamislite, kada prođe tih 20 ili 30 godina, ti stanovi više neće biti vrijedna imovina. Zgrade iz „socijalizma“ i dalje se prodaju po visokim cijenama jer ljudi znaju šta kupuju.